Home / 1941-1945

PD Team work

O društvu
Video

Statistika

Članova : 3232
Sadržaj : 834
Web Linkovi : 37
Posjete Sadržajima : 2608025
II svjetski rat PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 23 Ožujak 2009 00:11
Što se tiče Maoče, nakon dolaska ustaša na vlast, u selu je vladala jedna doza ozbiljnosti i tišine. Ali, ipak veliki broj mještana završio je u raznim vojnim formacijama. Ustaška vojska je prisilno odvodila u rezervu, te su mnogi mještani završili u Sisku, Gunji, Zagrebu i drugdje. No, nije mali broj onih koji su otišli u partizane, zatim bježeći od ustaške vojske u 13. SS diviziju (Handžar divizija), Hadžiefendićevu legiju ili Zeleni kadar. Odlaskom u ove razne formacije oko četrdeset mještana izginulo je na raznim ratištima, odnosno izgubio im se svaki trag.
U tom periodu, nakon osnivanja NOO-a i organizacije žena i omladine, u Maoči se sve više razvijala znatna aktivnost na političkom djelovanju i na prikupljanju priloga u hrani, obući i odjeći za jedinice i sanitetske ustanove NOV i POJ. Kada je u oktobru 1943. godine formiran Peti (muslimanski) bataljon 3. vojvođanske brigade čiji je komandant bio Arif Dervišević, mnogi maočki omladinci stupili su u njegove čete.
Poslije neuspjelog napada vojvođanskih brigada na Brčko, jače njemačke snage u saradnji sa domobransko-ustaškim, vrše jak pritisak na vojvođanske jedinice koje se nalaze na sjevernim obroncima Majevice, a u drugoj polovini decembra 1943. godine počinju sa jakim snagama ofanzivnu operaciju na područje zapadnog dijela Majevice, Posavine i Trebave.
Tako je u sumrak 21. decembra 1943. godine, jedna manja motorizovana kolona Nijemaca, tako reći neopaženo, bez upaljenih farova, ušla u Maoču, u kojoj je sve bilo mirno i tiho. Te večeri u selu je bilo 5-6 partizana iz 5. vojvođanske brigade i dvije partizanke Sremice, izeble i bolesne, upućene na liječenje u partizansku bolnicu u Donju Trnovu. Te noći u prolazu kroz Maoču bio je i Arif Dervišević, koji se sastao sa nekoliko uglednih ljudi i odbornika. Nakon njihovog odlaska, kuću su iznenada opkolili Nijemci tražeći da se komunisti odmah predaju. Nakon neuspjelog pokušaja bijega, Arif je uhvaćen u kući Avde Kurtalića. Nešto dalje odatle, štiteći dvije partizanke i nekoliko partizana, na svom kućnom pragu poginuo je Lević Ibrahim. Partizani su se uspjeli povući u šumu, dok su dvije Sremice zarobljene.
U toku cijele noći bili su mučeni i zlostavljani , da bi ih sutradan Nijemci sproveli na vješala ispod jedne kruške na sredini sela, a svo stanovništvo su pozvali da se okupi na tom mjestu. Prije nego su im stavili omče oko vrata Arif je ponovo pokušao pobjeći, ali ga je nedaleko odatle jedan ustaša teže ranio, te je ponovno priveden. Arif je u masi Maočana uočio hodžu Mehmeda Fazlića i povikao: "Hodža! Ešhedu en la ilahe illelah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu!"(Vjerujem i očitujem, da nema drugog Boga osim Allaha dž. š. , i vjerujem i očitujem da je Muhamed a. s. Božiji rob i Božiji poslanik. ). Kažu da je u tom času i umro prije nego je omča zategnuta, a zajedno sa njim obješene su i dvije Sremice.
Nakon odlaska Nijemaca, te noći je naišla jedna partizanska patrola, koja ih je skinula sa vješala te Sremice odvezla u pravcu Bukvika, dok je Arif Dervišević sutradan sahranjen na mezarju džemata Nove Maoče.

U periodu prije i poslije Drugog svjetskog rata u Maoči je bila i nekolicina mještana koja se bavila raznim zanatima, a koji su bili od opšteg značaja i interesa za selo. Izvjestan je bio i broj žena-tkalja, koje su na svojim "stanovima" izrađivale razne odjevne predmete, kao što su:košulje, gaće, zatim stvari za potrebe u domaćinstvu, npr. peškiri, čaršafi i sl. kojima se morao dodavati pamuk, jer se tkalo od ćetena (lan). Ćeten se inače sijao u selu, ali se i kupovao, kako na pijaci u Brčkom, tako i u okolnim selima. Sijala se takođe i konoplja od koje su se izrađivali julari, štranjge i jedeci. Za dobru košulju od basme koja je koštala prije Drugog svjetskog rata oko 20 dinara moralo se raditi, recimo tri dana u najmu. Ovaj zanat je već odavno izumro, no treba spomenuti neke od žena koje su se ovim zanatom bavile: Spahić Hanifa, Karić Halema, Delić Arza, Zećić Hankija, Bašić Emina, Spahić Emina, Kurtalić Nurija, Pekić Diba (koja se bavila i liječenjem raznim mehlemima) i druge.
Kada je u izgradnji kuća bio aktuelan ćerpić i valjci (ringlovane) i tu su se javili razni majstori, od kojih su ovaj posao najviše radili Spahić Jašar i Suljić Alija.
Izradu zemljanih peći obavljali su: Lević Mujčin, Osojkić Husein, Djedović Mujo i dr. To je trajalo sve do otprilike 1950. godine, kada se javljaju tzv. "hastal furune"od tvrdog crnog lima.
Za pravljenje opanaka ("madžarci";"putravci"), ćurenje ili štavljenje kože, te izradu mijehova za nošenje raznih žitarica, bio je majstor Pekić Husein, koji je u isto vrijeme bilježio i značajnije datume vezane za selo, a koji su upotrijebljeni u ovoj knjizi.
Treba pomenuti Niku Majstorovića iz Zovika Kalajdžija, koji se bavio kalajisanjem bakarnog posuđa. On je obično dolazio u jesen i proljeće, a prije Drugog svjetskog rata najviše je radio u ondašnjoj pušnici Avde Kurtalića. To je ujedno bila i najveća pušnica u selu za sušenje šljiva ili kako su je već zvali "dvadeska", odnosno imala je dvadeset ljesa.
 
Iz knjige "Maoča kroz historiju" Autora Bašić N. Nedžada
 

Slučajni Video

 

Radio stanice