Home / 1918-1940

PD Team work

O društvu
Video

Statistika

Članova : 3232
Sadržaj : 834
Web Linkovi : 37
Posjete Sadržajima : 2607987
1918 - 1940 Ispis E-mail

Prvi svjetski rat ostavio je duboke tragove na ovom području, pa je položaj stanovništva, radnika i siromašnih seljaka bio veoma težak. Besposlica i skupoća vladale su u najširijim slojevima stanovništva, jer je privredni život bio skoro zamro, a narod osiromašio. Pored teških ekonomskih prilika, 1918. godine pojavila se i pandemija "španske groznice" od koje je u svijetu umrlo oko 20 miliona ljudi.

Ova bolest nije mimoišla ni Maoču, u kojoj je prema usmenim predanjima, dnevno bilo pet-šest dženaza. Zbog tadašnje oskudice i neimaštine, odnosno nedostatka ćefina, mrtvi su se umotavali u papir i tako sahranjivali.

Što se tiče stanovništva Maoče u periodu između dva rata, ono se i nadalje najviše bavilo zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom, te je na taj način ostvarivalo kako takve prihode za život. Obrada zemljišta obavljala se na zastario i primitivan način, tj. pomoću zaprežne stoke, ali ni nje nije bilo dovoljno. Zaprega sa dva vola mogla je dnevno da uzore 2-3 dunuma zemlje. Najviše se zasijavao kukuruz, pšenica, zob i ječam. Vršidba se obavljala na "guvnu" konjima, a nerijetko i volovima, što govori o ogromnoj zaostalosti ove privredne grane. Jedino je voćarstvo u rodnim godinama donosilo znatan prihod stanovništvu. Cijena sirove šljive iznosila je od 0,9 do 1,0 dinara, a suhe 3-4 dinara. Njena cijena se udvostručila pred sami Drugi svjetski rat.

Za vrijeme bivše Jugoslavije u selu je otvoreno i nekoliko manjih dućana, koji su bili snabdjeveni, uglavnom, osnovnim kućnim potrepštinama. Prvi je otvoren 1922. godine i bio je vlasništvo Lević Selme, a zatim su slijedili i drugi. Njihovi vlasnici su bili: Kurtalić Avdo, Delić Salko, Bećić Ibrahim, Lević Šećo, Lević Šaban, Bajrić Halil i Ćurić Hasib. Radila je i jedna pekara, čiji je vlasnik bio Ahmetkadić Sulejman rodom iz Dubočca kod Dervente. Na ulazu u selo bila je kovačnica Hajrić Muje, rodom od Gračanice, dok je na izlazu iz sela radio neki Mustafa kovač. 

U periodu između dva rata u Maoči je postojao i "Islahijet", tj. Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo. Ovo društvo je posebnu pažnju posvećivalo prikupljanju dobrovoljnih priloga, koji su korišteni kao potpora za školovanje siromašnih šegrta -Muslimana, kao i za pomoć svim ljudima nastradalim u raznim elementarnim nepogodama.
 
Prema sjećanju najstarijih mještana ovaj "Islahijet" je navodno držao Imamović Meho, a narod koji se tu okupljao mogao je popit čaj, kahvu i drugo, dok se sa prvog radio-aparata mogla čuti pjesma "Curo Hajro, ne varaj momaka, ubit će te munja iz oblaka".
 
Kasnije za vrijeme NDH, tu je bila "pučka škola", a prvi predavač latinice i vjeronauke bio je hodža Fazlić Mehmed.
 
Kod Kolašina je 7. novembra 1924. godine ubijen bivši sreski načelnik Boško Bošković. Ubili su ga iz osvete, kako je kasnije na sudu dokazano, rođaci njegove bivše žene. Za ovo ubistvo vlasti su bez ikakvog osnova optužile neke Bošnjake. Na Boškovićevoj sahrani su na izvršenje krvne osvete nad Bošnjacima posebno huškali okružni načelnik iz Bijelog Polja Nikodim Cemović, poglavar bjelopoljski Lazo Bogičević i neki drugi. U noći između 9 i 10. novembra pošlo je oko dvije hiljade naoružanih Crnogoraca na Šahoviće i Pavino Polje, gdje su pobili i poklali oko 600 Bošnjaka-djece, žena i odraslih.
 
Preživjeli stanovnici potpuno su se iselili u Pljevlja, Sarajevo, neko u Tursku, a 140 porodica sa oko 400 članova došli su kao muhadžiri u Gornji Rahić, tadašnju seosku općinu u brčanskom kotaru. Mnoge od tih porodica kao što su: Šahovići, Fazlovići, Kalići, Karahmetovići, Suljevići, Dučevići, Drpljani, i dr. , ostali su u Gornjem Rahiću, Maoči, Čeliću i Brčkom. Jedan veći dio tog stanovništva nastanio se na ondašnjim krčevinama u selu Islamovac, gdje i danas živi.
 
Iz knjige "Maoča kroz historiju" autora Bašić N. Nedžada

 

 

Slučajni Video

 

Radio stanice